Hapkido je tradicionalna korejska borilačka vještina i “Nacionalna borilačka umjetnost Južne Koreje”, koju je utemeljio “DoJuNim” (Časni osnivač vještine) Ji, Han Jae. Hapkido doslovno preveden sa korejskog znači: “Hap” znači koordiniran ili skladan, “Ki” znači unutarnja snaga ili energija, a “Do” znači put ili način. Ukratko, Hapkido znači “Put koordinirane snage”.
Hapkido koristi i kombinira poluge na zglobovima, pritiske na akupresurne točke, zahvate, gušenja, izmicanja, bacanja, bezbroj udaraca nogom i rukom kao tehnike za samoobranu. Hapkido vježbači često koriste protivnikovu silu napada i moć protiv njega. Hapkido koristi izravne i kružne pokrete. Kružni gibanje, ne-otporni pokreti, kontrola protivnika i bolni zahvati često su prepoznatljive vještine Hapkido vježbača. Iako Hapkido sadrži i tehnike napada i borbe, cilj u većini slučajeva je da se uđe u bliski kontakt, polugu ili bacanje kako tehniku onesposobljavnja protivnika.
Bit Hapkidoa je dobiti prednost kroz tehniku, izbjegavajući korištenje snage protiv snage i / ili veličine prema veličini, to jest korištenje istočnjačkog shvačanja filozofije Yina i Yanga (korejski: Um – Yong). To čini ovaj stil osim za muškarce, prikladnim i za žene i za djecu, jer nije nužno potrebno za susret s napadačem korisititi se jednakom i podudarnom fizičkom snagom, već naučenom primjenjivom tehnikom.
U tradicionalnom Hapkido dijelovi kao što su vježbe udaraca izvode se u obliku vježbi bez partnera. Međutim, većina se izvodi s partnerom koji drži fokusere („jastuke“ za udaranje). Prilikom korištenja teških napada na ciljeve, student prakticira udarce rukom i nogom koristeći preciznu i ciljanu punu snagu udarca u fokusere. Sparing je također sastavni dio podučavanja Hapkido tehnike, ali mora se pažljivo kontrolirati, jer su tehnike u Hapkidou stvorene za realnu samooobranu te mogu biti opasne. Mnoge su tehnike Hapkido neprikladne za upotrebu u sparingu, jer bi zasigurno rezultirale ozljedama, čak i kada se koristi zaštitna oprema.
Za učenike početnike općenito se ističu povijest, filozofija, teorija, samoobrana, temeljni razvoj vještina, udaranje, fizičko kondicioniranje, istezanje i vježbanje, uključujući “Ki” meditaciju i vježbe disanja. Izgradnja snažnog temelja bitna je za svakog Hapkido vježbača. Pravilni rad nogu i kretanje, pozicioniranje, stavovi, disanje, bacanje i padanje / “Nak-Bup” (“Načela padanja”) te tehnike samoobrane samo su neki od tih temeljnih područja vježbanja. S repertoarom koji uključuje dvadeset i pet (25) “Osnovnih udaraca nogom”, vježbači Hapkidoa će naučiti preko stotinu i osamdeset (180) udarnih varijacija nogom … najviše pronađenih u bilo kojoj borbenoj umjetnosti! Obuka za oružje je također 
tradicionalni dio prakse Hapkido vještine i nastavnog plana i programa za višu razinu zvanja “Gup” (učeničkih pojaseva) i “Dan” (crnih pojaseva). Ovo oružje uključuje: Štap za hodanje; Pojas; Šal; Dan-Bong (kratki štap – 30 cm); Jang-Bong (dugi štap); Nož (Kal); Drveni mač (Mok-Gum); Mač od bambusa (Jook-Do); Mač (gum); Palice spojene lancem (Nunchaku); koplje; i palicu sa drškom (tonfa). Iako nije tradicionalna praksa u Hapkidou, neke škole nude forme sa oružjem koje se posebno provode kroz dječji trening.
Iako postoji vrlo malo Hapkido natjecanja širom svijeta, ipak postoje. To uključuje: Svjetske Hapkido Igre (Južna Koreja); Svjetsko prvenstvo u svim korejskim borilačkim vještinama (Seoul, Južna Koreja); Sve europsko Hapkido prvenstvo (Europska Hapkido Unija) I južnoameričko Hapkido prvenstvo (Brazil, Kolumbija, Argentina). Natjecanja su izvrsna za predstavljanje Hapkido umjetnosti, izazivajući vježbače da dosegnu za nove vještine i 
rezultate, a mogu se koristiti kao ‘mjerni štapić’ za majstore i instruktore kako bi procijenili razinu znanja svojih učenika.
Pod vodstvom svog osnivača (DoJuNim Ji, Han Jae), majstora i mnogih posvećenih studenata širom svijeta, Hapkido se i dalje nastavlja razvijati.
Iako jedinstven Hapkido se, zbog političkih i drugih vanjskih i unutarnjih utjecaja, organizacijski podjelio u više međunarodnih organizacija i tako izgubio jedinstvo i snagu vještine iako je tehnika ista kod svih hapkido vježbača. U Europi postoji Europska Hapkido Unija koja okuplja vježbače svih stilova Hapkidoa bez obzira na pripadnost ovoj ili onoj Hapkido federaciji ili organizaciji s ciljem ujedinjenja pravih Hapkido majstora i njihovih učenika u jednu organizaciju kako bi se izbjeglo da lažni „majstori“ profitiraju iz tako nastale situacije korejskih podjela u samom vrhu Hapkidoa.
U Hrvatsku je 1997. godine, hapkido donio Grand Master Mladen Kužnik 9. Dan, direktni učenik osnovača Ji Han Jaea, predsjednik Hrvatskog hapkido saveza i Europske hapkido unije.